„Proteklih 18 godina u Bolnici „Srbija“ obavlja se neonatalni skrining sluha u našem porodilištu. Pregled se radi svakoj novorođenoj bebi 24 do 72 časa nakon poroda. Naša bolnica je jedna od rijetkih u Republici Srpskoj koja radi neonatalni skrining novorođenčadi“, istakla je dr Svetlana Kovačević, specijalista otorinolaringologije, supspecijalista audiologije.
Ona kaže da je neonatalni skrining sluha do sada urađen kod više od 8000 djece rođene u našem porodilištu. Skrining sluha doktori naše bolnice takođe rade i bebama rođenim u drugim porodilištima.
„Kada se kod djeteta ustanovi sumnja na oštećenje sluha, dalja dijagnostika se odvija uz primjenu audioloških testova – timpanometriju, akustički reflex i AEPMS – auditivne evocirane potencijale moždanog stabla“, naglasila je dr Kovačević.
Prema njenim riječima, prag sluha se određuje na osnovu auditivnih evociranih potencijala moždanog stabla. AEMPS se radi u sedaciji timski sa anesteziologom.
„Sva djeca rođena sa oštećenjem sluha u našem porodilištu u zavisnosti od težine oštećenja sluha su amplifikovana ili uključena u program postavljanja kohlearnog implanta. Nakon toga djeca su uključena u dalju rehabilitaciju“, poručila je dr Kovačević.
Ona je ocjenila da govorni – jezički razvoj, akademska dostignuća i socijalizacija djece oštećenog sluha direktno zavisi od ranog otkrivanja i blagovremenog započinjanja rehabilitacije slušanja i govora.
„Populacije djece u intenzivnoj njezi za novorođenčad ima mnogobrojne rizike za nastanak oštećenja sluha kao što su porođajna masa ispod 1500 grama, asfiksija i hipoksija, intrakranijalna krvarenja, hiperbilirubinemija, respiratorni distress sindrom, ototoksični lijekovi, infekcije, konvulzije“, navela je dr Kovačević.
Univerzalni skrining oštećenja sluha opravdan je prije svega zbog učestalosti urođenog oštećenja sluha, dodala je dr Kovačević i napomenula da broj djece koja se rađaju sa oštećenjem sluha prevazilazi zbir svih drugih defekata utvrđenih na rođenju. U opštoj populaciji učestalost teškog oštećenja sluha je 2:1000 živorođene djece.
„Prema zvaničnom stavu zajedničkog komiteta za dječiji sluh iz 2000. godine neohodno je sprovesti sistematski predgled-screening sluha kod sve novorođene djece pri otpuštanju iz bolnice, a najkasnije dva do tri mjeseca nakon rođenja. Kod sumnjivih slučajeva potrebno je dijagnozu potvrditi do šestog mjeseca i intervenciju rehabilitaciju započeti nakon toga. Na taj način ostvaruje se princip rane detekcije i intervencije kod djece oštećenog sluha“, zaključila je dr Kovač
