“Smatram da je od izuzetne važnosti podrška pacijentima oboljelim od epilepsije. Potrebno je izbjeći stigmatizaciju i oboljelim osobama omogućiti normalno funkcionisanje, kako u radnoj sredini, tako i u slobodnim aktivnostima”, rekla je dr Andrea Sladoje, specijalista neurologije povodom Svjetskog dana podrške oboljelim od epilepsije.
Prema podacima kojima raspolažemo u Republici Srpskoj oko 6000 ljudi boluje od epilepsije.
Dr Sladoje je pojasnila da je epilepsija hronično neurološko oboljenje, koje se karakteriše spontanim ponavaljanjem epileptičnih napada uslijed hiperekscitabilnosti kore mozga. Jedan epileptični napad ne označava da pacijent ima epilepsiju, jer se izolovani napad može javiti kod svake zdrave osobe pod uslovom da je jačina provokacije dovoljna.
“Dijagnoza epilepsije se može postaviti nakon dva ili više neprovociranih epileptičnih napada. Ukupan broj oboljelih osoba od epilepsije je od od pet do deset osoba na 1000 osoba. U samoj klasifikaciji epileptičnih napada razlikujemo fokalne i generalizovane napade”, istakla je dr Sladoje.
Ona kaže da se generalizovani napadi odlikuju poremećajem stanja svijesti i obostranim, najcešće simetričnim motornim simptomima i sinhronim iktalnim EEG pražnjenjima. Tu se ubrajaju apsansni napadi, generalizovani tonično klonični, atonični napadi i mioklonični napadi.
“Generalizovani tonično klonični napadi su ono što najčešce izaziva zabrinutost kod pacijenata i rodbine budući da su simptomi koji ih prate gubitak svijesti, generalizovane klonizme cijelog tijela, često ugriz jezika, poremećaj kontrole sfinktere, a nakon svega nastupa i postiktalna faza kada se pacijenti žale na produženu glavobolju, zamor i bolove u mišićima”, navela je dr Sladoje.
Fokalni napadi se dijele na jednostavne i kompleksne u zavisnosti od kvaliteta svijesti tokom napada. Jednostavni fokalni napadi mogu biti motorni, senzitivni, vegetativni i psihički. Posebna grupa su i fokalni napadi sa sekundarnom generalizacijom.
Prema njenim riječima svakom pacijentu sa sumnjom na epilepsiju neophodno je uraditi neuroimidžing da se isključe druga oboljenja, poput moždanih udara, tumora mozga, kao i kompletnu laboratorijsku dijagnostiku, EEG pregled, a u posebnim situacijama radi se i cito-biohemijski pregled likvora.
Ona je naglasila da danas postoji širok spektar lijekova za liječenje epilepsije. Lijekovi novije generacije nemaju ni hronična neželjena dejstva, a indikovani su i kod žena u reproduktivnom periodu što omogućava i bolju kontrolu napada kod žena u generativnom periodu. Izbor antiepileptika zavisi od tipa epiletičnog napada, uzrasta pacijenta, pola, komorbiditeta i na osnovu toga neurolog odlučuje koji lijek će uvesti u terapiji.
“Ukoliko se nađemo u situaciji da neko od naših ukućana, prijatelja ili poznanika doživi epileptični napad nikako nemojte pokušavati metode poput čupanja jezika, otvaranja vilice, šamaranja i dozivanja osobe tokom kontrakcije. Neophodno je pružiti prvu pomoć, pacijenta okrenuti na bok te što prije pozvati ekipu hitne medicinske pomoći”, poručila je dr Sladoje.
26. 3. je “ljubičasti dan” kada se širom svijeta ljubičastom bojom iskazuje solidarnost sa osobama koje imaju epilepsiju. Dan je osnovan 2008. godine inicijativom djevojčice iz Nove Škotske u Kanadi, Cassidy Megan i njenih roditelja. Cassidy je bila devetogodišnja djevojčica oboljela od epilepsije koja je željela svima pokazati kako oboljeli od epilepsije se ne razlikuju od drugih ljudi. Napravljeni su plakati širom svijeta na kojima smo mogli vidjeti Cassidi kako se smiješi i šalje poruku da ljudi koji imaju epilepsiju nisu sami.
