PEJIĆ: RAZUMIJEVANJE I PSIHOLOŠKA PODRŠKA OD VELIKE POMOĆI
U Republici Srpskoj oko 6.000 ljudi boluje od epilepsije i neophodna im je podrška i podizanje nivoa svijesti društva s ciljem unapređenje kvaliteta života oboljelih, rekla je Srni načelnik Odjeljenja neurologije u Bolnici “Srbija” u Istočnom Sarajevu Vesna Arsić Pejić.
Povodom Dana podrške oboljelim od epilepsije, koji se danas obilježava, Pejićeva je rekla da se epilepsija može uspješno kontrolisati redovnim uzimanjem terapije, tako da pacijenti bez problema mogu da žive normalno, uspješno se školuju, rade puno radno vrijeme i bave se sportom.
“Podrška u vidu iskrenog razgovora, pružanja emotivne stabilnosti i razumijevanja, kao i prihvatanja osobe sa epilepsijom kao sebi ravnoj i potpuno sposobnoj da se bavi aktivnostima kao ostale individue iz njenog okruženja su načini pomaganja čovjeku koji živi sa tim neurološkim poremećajem”, rekla je Pejićeva.
Ona je rekla da se 26. marta obilježava “Ljubičasti dan” – Dan podrške oboljelim od epilepsije i da je “izabrana ljubičasta boja, boja lavande, povezana i sa osjećajem usamljenosti, koji se učestalo javlja kao posljedica društvene stigmatizacije i izolacije osoba sa epilepsijom”.
Pejićeva je navela da je epilepsija neurološka bolest koja se karakteriše stalnom sklonošću moždanog tkiva za nenormalnim i pretjeranim električnim pražnjenjem u moždanoj kori, koji za posljedicu ima ponavljanje epileptičnih napada.
“Uzroci mogu biti genetski faktori, jer je neko u u porodici već bolovao od epilepsije, u sklopu određenih oboljenja i oštećenja mozga, kao što su tumor mozga, moždani udar, a može biti i posljedica povrede mozga, prenatalne infekcije, metaboličkih poremećaja ili pretjerane konzumacije alkohola i narkotika”, rekla je Pejićeva.
Napadi, prema njenim riječima, mogu biti fokalni i generalizovani.
Tokom fokalnih napada, kako je navela, osoba može osjećati neobične mirise ili se ponašati neadekvatno, a generalizovani napadi manifestuju se tipičnim epileptičnim napadom u vidu gubitka svijesti i pojave mišićnih spazama.
“Većini je epileptični napad najpoznatiji kao `veliki napad`, koji se u neurologiji označava kao tonično-klonični, predstavljen je grčenjem mišića, često praćenih krikom”, pojasnila je Pejićeva.
Ona je navela da je za postavljanje dijagnoze epilepsije potrebno uzeti detaljnu anamnezu, neurološki pregled, laboratorijske analize krvi, elektroencefalografsko snimanje – EEG, CT ili MRI mozga.
“Farmakoterapija je osnovni vid liječenja i kontrole epileptičnih napada. Oko 70 odsto osoba sa epilepsijom može da se kontroliše antiepilepticima, ali oko 30 odsto pacijenata i pored lijekova ima napade. To su pacijenti farmakološki rezistentni na liječenje, a kod takvih bolesnika neki su kandidati za hirurško liječenje”, istakla je Pejićeva.
Pejićeva je naglasila da postoje i neurostimulacione metode, od kojih se najčešće koristi stimulator vagusnog živca i ukoliko pacijent redovno uzima antiepileptike epileptički napadi se mogu uspješno kontrolisati.
“Pored medikamentozne terapije bitnu ulogu mogu imati i psihološko – bihejvioralne metode liječenja gdje spadaju relaksacija i psihodinamska psihoterapija. Najveći broj napada će se okončati sam od sebe, za minut ili dva i ne treba dozvoliti da pacijent udara o nešto tvrdo glavom za vrijeme napada”. naglasila je ona.
Kada se napad završi i kada prestanu trzaji, čovjek koji je imao napad je u komi, teško diše i tada ga treba samo okrenuti na bok. Pejićeva kaže da mu ne treba otvarati usta tokom napada jer može doći do povreda.
Ona je konstatovala da osobe koje žive sa epilepsijom mogu imati različite poteškoće kao što su loše raspoloženje, manjak samopouzdanja, negativne misli i emocije, strahove, osećaj stigmatizacije, kao i probleme u međuljudskim odnosima.
